image

Umjetnost i Kultura = SREĆA

Autor: Adna Ahmetspahić

Adna Ahmetspahić, pobjednica nagradnog konkursa "Pipl mast trast ju!" podijelila je s nama svoju priču o COOLturnom vikendu u Sarajevu. Pročitajte i saznajte zašto su za Adnu umjetnost i kultura izvor sreće.

S nestrpljenjem sam čekala taj petak i polazak za Sarajevo. I napokon je stigao. Sa mnom ide i Ena tako da sam osjećala da će vikend da bude cool u pravom smislu te riječi.


Na autobuskoj stanici prva osoba koju sam ugledala je bio Aldin, poznatiji kao Chile. Hmmm, zbog čega je ovo bitno pojasniću kratko. Pored mene u finalu nagradnog konkursa “Pipl mast trast ju!” bilo je još troje ljudi i među njima Chile. Od samog početka se među nama vodila borba za prvo mjesto, te, iako sam vodila većinu vremena, iznenada pred sami kraj nagradne igre desio se preokret i Chile je odjednom dobio mnogo glasova, čak preko 200 više od mene. Ali Altteatar ne bi bio Altteatar kada sve ne bi riješio brzo, tako da smo se uskoro svo troje našli na putu za Sarajevo.


U meni je titrala neizvjesnost, te sam se kroz prozor zadubila u magloviti dan maštajući o aktivnostima koje nas očekuju i tako je 100 minuta vožnje proletjelo za čas.


Na autobuskoj stanici nas je dočekala Ida koja je s nama provela naredna tri dana. Brzinski smo se smjestili u hotel i odmah put pod noge. Prva aktivnost koja je bila na spisku jeste snimanje predstave “Hoćemo l’ VIŠE?”. Obzirom na to da nisam uspjela pogledati predstavu kada je gostovala u Goraždu, ovo je bio sjajan početak mog kulturnog vikenda. Stigli smo u Sarajevski ratni teatar, pogledali sjajnu predstavu i upoznali još sjajniju glumačku ekipu. Dozvolili su nam da se popnemo na daske koje život znače i na tren doživimo osjećaj kako je to stajati pred publikom, iako je teatar bio prazan. Tu smo se lagano počeli opuštati, te smo Aldin i ja naš “dvoboj” začinili borbom sa metlama. Naravno, ja sam pobijedila!



Vidi se ko je pobjednik, odnosno ca


Nakon SARTR-a krenuli smo na večeru. Na večeri smo se nekako skroz opustili i upoznali, vidjela sam da je Aldin, kao i ja, silno želio osvojiti nagradu i svim silama se borio za nju. Od “neprijatelja” polako postajemo prijatelji.



Punih stomaka spremni za predstavu


Ono čemu sam se posebno radovala toga dana bila je predstava “Sjećaš li se Doli Bel”. Po prvi put sam uživo vidjela glumce koji su obilježili moje djetinjstvo na svega par metara od mene. Radnja predstave je sjajna, a glumci naravno maestralni. Moj osmijeh i zadovoljstvo ni maska nije mogla sakriti. Sumiranje utisaka smo ostavili za naredni dan jer smo svo četvero izašli pod ogromnim utiskom i nevjerovatnim emocijama.



Najbolja predstava za kraj noći, nije moglo bolje


Drugi dan smo započeli sa prelijepim pogledom na Sarajevo sa trebevićke žičare. Prvi put sam bila na žičari i prvi put, mimo televizije, vidjela golu panoramu Sarajeva. I iznova sam se očarala. Nakon toga, prošetali smo Trebevićem i sa raznih kota imali priliku vidjeti različite dijelove Sarajeva. Vrijeme nas je poslužilo i pogled je bio neopisivo lijep.



Trebević i vrijeme su bili na našoj strani. Pogled je bio nevjerovatan


Par sati kasnije, posjetili smo Muzej pozorišne umjetnosti u Sarajevu gdje smo se imali priliku upoznati sa raznim vremenskim razdobljima bitnim za umjetnost, kao i vidjeti neke od najstarijih knjiga vezanih za pozorište, prve pozorišne kostime i lutke. Zatim smo se uputili ka Olimpijskom muzeju koji se nalazi u jednoj od definitivno najljepših zgrada koje sam vidjela do sada. Muzej je super, sve vrijeme se na velikom platnu vrti film o Olimpijadi, tako da smo i to imali priliku da vidimo. Predivno nešto.



Muzej pozorišne umjetnosti smo jednostavno morali posjetiti i spremiti se za časove glume



Vrhunska postavka u najljepšoj zgradi Sarajeva, a posebno mi se svidio film o Olimpijadi


Nakon muzeja uslijedila je šetnja gradom koju su začinili Franc Ferdinand, njegova žena Sofija i naravno Gavrilo Princip, kao i Gazi Husrev-beg i Isa-beg Ishaković. Glumci obučeni u ove historijske ličnosti su šetali gradom oživljavajući tu daleku historiju, a nama pružili osjećaj moćnosti da su baš takve ličnosti nekada hodale istim ulicama kao mi taj dan.



Nas troje sa Gazi Husrev-begom i Isa-beg Ishakovićem



A zatim sa Sofijom, Franc Ferdinandom i Gavrilom


I sve bliže i bliže smo bili onome čemu sam se možda i najviše radovala, a to su časovi glume. Uzbuđenje se vidjelo na našim licima, i jedva smo dočekali tih 16:00 sati. Adnan Goro i Sanjin Arnautović, asistenti na Akademiji scenskih umjetnosti su nam održali trosatnu radionicu, koja je proletjela kao tri minute. Predstavili su nam glumu na drugačiji način, uz razne vježbe i igre, pokazali nam kako pravilno da dišemo, kako da opustimo svaki dio našeg tijela, i još mnogo toga. Ovo je zaista bio pun pogodak i emocije su radile 100 na sat!



I ja sam objašnjavala svoje viđenje glume



Tri sata glume kao tri minute


Večer drugog dana dočekali smo šetajući sarajevskim ulicama. Iako je bilo hladno to nam nije smetalo da se opustimo uz Baščaršiju i sve njene čari. A zatim smo se zaputili prema hotelu, pomalo tužni jer sutra se vraćamo kući.


Ono što nas je dočekalo posljednjeg dana je bilo iznenađenje. A to iznenađenje je bilo slavni Muzej optičkih iluzija gdje smo iskušali svoje strpljenje kao i želudac. U muzeju smo proveli dva sata fascinirani “ludostima” koje smo imali priliku da vidimo. A onda, šta je Sarajevo bez ćevapa? Odlazimo na Baščaršiju i jedemo ćevape. Uopšte nas nije bilo briga da li ćemo smrditi nekome u busu, sarajevski ćevapi su MUST.



Ena je uspjela biti manja nego inače



Okrenute naglavačke


Malo slobodnog vremena koje smo imali do polaska smo proveli u SCC-u. Kako se približavalo vrijeme odlaska na autobusku stanicu tako nam je i raspoloženje od nevjerovatne sreće lagano prelazilo u blagu tugu.


I tako, došli smo do kraja. Naš kulturni vikend se završio u 18:00 kada smo stigli na autobusku stanicu. Coolturni vikend je ostavio neizbrisiv trag u našim srcima i pamćenju. Sada mogu reći da potpuno razumijem Chiltea zašto se tako žestoko borio za ovu nagradu. Veliko hvala našoj Idi i Altteatru na prezanimljivom vikendu i mnoštvu divnih emocija. Iskreno se nadam nekim sličnim aktivnostima i druženju u skorijoj budućnosti Nećete biti tako lako zaboravljeni!