image

COOLturni vikend - Vikend iz snova

Autor: Aldin Džananović

Aldin Džananović, jedan od pobjednika konkursa "Pipl mast trast ju!", s nama je podijelio iskustvo koje mu je pružila osvojena nagrada, odnosno kako je proveo svoj COOLturni vikend u Sarajevu.

Pola 12 je. Kasnim po običaju. Tek završavam spremanje za Sarajevo i trčećim korakom krećem ka stanici. U toj silnoj žurbi nailazim na druga Kenana iz osnovne škole. Nisam ga odavno vidio. Kratko s njim razmjenjujem par rečenica. Nastavljam užurbano prema stanici, prisjećajući se svih zajedničkih putovanja sa Kenom. Tad sam već predosjećao da će ovo biti super vikend, jer mi je Keno bio dobar znak. Na stanicu stižem nešto ranije za moje standarde i odmah uzimam kartu. Na peronu oko mene studenti čekaju isti bus. Zbog maski na licu primjećujem im samo oči i njihove poglede. Pogledi kao i u svih studenata koji napuštaju dom i idu u veliki grad da studiraju. Zamišljen. Kod brucoša se da primjetiti tuga u očima i strah od nepoznatog. Ulazim u autobus. Sjedam tačno na sredinu autobusa, gdje su srednja vrata. Izgovaram molitvu. Autobus je krenuo tačno u 12 sati. Vozeći se prema Sarajevu razmišljam o svom teatru, Teatru Mladih Goražde. O našim probama i predstavama. O snovima koje smo zajedno snivali. Razmišljam i o svojim prvim koracima, skečevima i predstavama. O dramskoj sekciji u osnovnoj školi. O prvom aplauzu kojeg sam dobio, poslije kojeg više ništa nije bilo isto.

 

Stižem u Sarajevo oko 2 sata. Na stanici me dočekuje nasmijana Ida i zvanično saopštava da će ona biti naša koordinatorica i pratnja tokom Coolturnog vikenda. Tu se zvanično upoznajem sa Adnom i Enom, djevojkama sa kojima dijelim nagradu.

 

Dok se vozimo gradom Ida nam saopštava da je zbog korone otkazana predstava u Narodnom, ali da ne brinemo jer nam je obezbjedila karte za drugu predstavu. Ni manje ni više bile su to karte za predstavu „Sjećaš li se Dolly Bell“. Ovaj vikend je već sjajan, mislim u sebi. Stižemo na čaršiju i krećemo u potragu za hotelom znamenitog imena „Ovo malo duše“. Nalazimo hotel. Nevjerovatna lokacija. Hotel se nalazi u neposrednoj blizini Begove džamije i bezistana.

 

Nema vremena za gubljenje.

 

Iz hotela smo otišli u Sarajevski Ratni Teatar, na snimanje predstave „Hoćemo l' VIŠE?“. Iako sam predstavu gledao u Goraždu, opet je u meni probudila emocije kao i prvi put. Predstava o mladima, koja na jedan potpuno iskren i otvoren način, a opet mnogo duboko govori o problemima mladih ljudi danas. Na neki način ja tu predstavu živim. Hladna sala i neizvjesnost o dobijanju termina za predstavu. Pokušaji političke zloupotrebe Teatra Mladih Goražde od 'jednih' i drugih'. Jedna priča o grupi entuzijasta koji žele da stvore i ponude kulturne sadržaje koji nedostaju gradu, svom gradu.

 

Na pauzi se družimo sa glumcima. Alisa, Simonida, Hana, Kemo, Harun, Deni - strašno dobra ekipa. Mnogo ljubazni i prijatni. Svjesni svojih kvaliteta, ali ne glume zvijezde. Spremni uvijek za razgovor i poneki savjet. Suočeni sa svim mogućim problemima koje mogu zadesti mlade glumce, ne odstupaju ni jednog milimetra od svog sna i životnog poziva. Samo ljubav i pozitiva.

 

Na pozornici SARTR-a pravimo sjajne fotografije. Na sceni smo Adna i ja ponovo oživjeli naš dvoboj za nagradu. Sjajno se zezamo i pravimo satiru na naš dvoboj boreći se metlama. Vrijeme večere je brzo stiglo. Napuštamo sjajnu ekipu. Agenda se mora poštovati.



Adna i ja - metloboj



Trudio sam se, ali dama je pobijedila


Poslije sjajne klope krećemo na predstavu. Po prvi put u životu ulazim u Kamerni teatar i imam priliku da gledam glumačke veličine uz koje sam odrastao i gledao na malim ekranima.

 

Za predstavu šta reći. Šta god da napišem neće biti dostojno njenoj veličini. Tako stvarno predstaviti i prenijeti emociju jednog vremena i jedne radničke porodice, nevjerovatno. Predstava koja te natjera na smijeh do suza, ali i do one jedne iskrene muške suze nad teškom životnom sudbinom.

 

Sljedeće jutro, 8 sati. Bude me tople zrake sunca na licu. Čuvenoj sarajevskoj magli ni traga ni glasa. Pa ovaj vikend stvarno ne može ništa da pokvari. Doručkujem u hotelu. Sa preljubaznim konobarom razgovaram uz čaj. Zajedno zaključujemo da se korona ne šali.

 

Drugi dan Altteatrovog Coolturnog vikenda započinjemo na žičari. Kad smo stigli na Trebević prodisali smo punim plućima. Šetali smo i udisali negativne jone u iskonskoj prirodi.



Trebević i svi njegovi putevi su nas oduševili



Vrijeme nas je poslužilo i pružilo nam prelijep pogled na Sarajevo, a ja sam to iskoristio za ovu super fotku


U nastavku dana posjetili smo Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti i Olimpijski muzej. Zatim smo se uputili prema mjestu gdje je počeo Prvi svjetski rat. I gle čuda kod Latinske ćuprije dočekao nas je Gavrilo Princip, prijestolonasljednik Franz Ferdinand i njegova draga Sofija. Bili su tu još i Isa-beg Ishaković i Gazi Husrev-beg. Naravno, bili su to glumci obučeni u kostime historijskih ličnosti. Tu smo prepoznali našeg Denija obučenog kao Gavrilo. Napravili smo par zajedničkih fotografija i jednu šetnju kroz grad.



I naravno tu je slika sa Gavrilom, Sofijom i Fran Ferdinandom



Gazi Husrev-beg i Isa-beg Ishaković


Poslije šetnje došlo je vrijeme za ručak i kafu. Nakon sjajnog ručka posjetili smo prodavnicu organskog čaja Franz und Sophie. Mogu slobodno reći da je to biblioteka čajeva. Ugodni ambijent, sjajna muzike, nestvarni mirisi i okusi čaja, taj dan su ostavili najveći utisak na mene. Uživao sam u prezentaciji čaja gospodina Adnana. Jedva čekam da opet posjetim ovo nevjerovatno mjesto.

 

Nakon degustacije čajeva otišli smo do Centra za kulturu Općine Centar. Tu smo se sastali sa Denijem i pojačanjem sa Akademije scenskih umjetnosti.

 

U sklopu Coolturnog vikenda dobili smo individualne časove glume sa Adnanom Gorom, asistentom na predmetu Gluma, i Sanjinom Arnautovićem, asistentom na predmetu Govor Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo.

 

Pokazali su nam osnove glume, kroz razne igre i zadatke. U biti taj dan sam i naučio da je gluma igra. Igra koja nam je to i pokazala je kad smo tražili iglu na sceni. Prvo smo imali zadatak da tražimo iglu koja je negdje skirvena na sceni. Kad je nismo našli, imali smo zadatak da glumimo da je tražimo. Tad sam razumio poentu i bit igre. Naravno nikad nećemo saznati da li je ta igla postojala i bila skrivena. Uspio sam ležati i letjeti na oblacima i istovremeno ispustio negativnu energiju zahvaljujući vježbi opuštanja. U igri povjerenja sam naučio koliko je teško i bitno vjerovati partneru na sceni. Igra se sastojala u tome da se poredamo u krug i da jedna osoba bude u sredini kruga i potpuno opusti svoje tijelo, tako da mi okolo možemo upravljati tim tijelom tako što ćemo ga klatiti i dodavati između sebe. Za kraj bilo je tu igara improvizacije, gdje sam bio i taksista, meteorolog, plivač, policajac, efendija, itd. Ovo je bilo jedno od ostvarenja mog dječačkog sna, da radim sa asistentima koji rade sa studentima glume.




Dio kojem sam se najviše radovao - časovi glume



Adnan i Sanjin su odradili sjajan posao


Život je velika pozornica. Svako ima svoju ulogu. Meni je život dodijelio ulogu da budem sretan, sudeći po ovom Altteatrovom Coolturnom vikendu.

 

Jutro. 9 sati. Budim se još uvijek pod dojmom prethodna dva dana. Ne ustaje mi se jer danas idem kući i ova čarolija Coolturnog vikenda se završava. Doručkujem u hotelu. Na zajedničkoj kafi sumiramo utiske. Govorimo o prethodna dva dana i šta nam se sve svidjelo. Zajednički zaključak je da je sve bilo super organizovano i da još uvijek nismo potpuno svjesni šta smo sve doživjeli. Sve je djelovalo poput sna.

 

Poslije kafe odlazimo na lokaciju iznenađenja - Muzej optičkih iluzija. Tu smo se stvarno zabavljali i uživali u iluzijama. Najviše mi se dopala soba sa sjenama, gdje zahvaljujući ultraljubičastom svjetlu ostaje naša silueta na zidu. Pokušao sam sjenom imitirati svjetski poznati crtež Vitruvijev čovjek Leonarda da Vincija.



Šta se to kuha?



Vučko me poslužio kafom



Zaigrao sam i pobijedio sam sebe


Poslije muzeja otišli smo na čaršiju na ćevape. Naravno, karakteristično za mene, nisam jeo ćevape nego sudžukice. Nedjelja je inače svima dan za varanje, što se tiče ishrane. Tako smo se i mi ponašali. Na tragu toga otišli smo da jedemo wafle. Nakon energetskih i kalorijskih bombi krenuli smo u laganu šetnju i razgledavanje tržnih centara. Djevojke su tražile rođendanski poklon za svoju drugaricu. Nisam bio raspoložen za šoping tako da sam kupio samo jednu knjigu i crnu kapu sa znamenitim natpisom Future.

 

Ubrzo je došlo vrijeme za polazak.


Za kraj šta reći. Ovo nije bio Coolturni vikend, ovo je bio vikend iz snova. Mnogi će se 2020. godine sjećati po lošem, ali ja ne. Zahvaljujući Altteatru ovo je bila godina ispunjenja mojih dječačkih snova. Mnogo toga bih imao još za napisati, ali neke prelijepe stvari sačuvat ću samo za sebe.