image

Ulazak u fantastični svijet glume

Autor: Ena Ligata

Na Altteatrovom COOLturnom vikendu učestvovala je i Ena Ligata, koja je tokom vikenda više puta izašla iz svoje komfor zone i pomjerila vlastite granice kreativnosti.

U podne 30. oktobra, sjedajući u bus sa slušalicama u ušima, nisam mogla ni zamisliti kakva me tri dana očekuju. Adna je osvojila COOLturni vikend u Sarajevu i povela mene kao svoju pratnju. Iskrena da budem osjećala sam i neki mali strah jer nisam znala kakav će to doživljaj biti, niti kakvi su ljudi sa kojima ću provesti taj vikend.

 

Rekla bih da sam najkreativnija u maštanju baš kada sjedim u busu, slušam svoju muziku i gledam kroz prozor, ali ovakav vikend ni moja najluđa mašta nije mogla predvidjeti. Na stanici nas je dočekala Ida, sada već naša prijateljica, i krenuo je naš ludi provod.

 

Prva stanica nam je bio Sarajevski ratni teatar gdje se snimala Altteatarova predstava “Hoćemo l’ VIŠE?”, što me posebno obradovalo, jer sam je imala priliku pogledati taj dan, kao i upoznati glumce i glumice koji čine tu predstavu posebnom. Atmosfera je bila odlična od samog početka i nekako sam počela da se opuštam.



 Adna i ja na daskama koje život znače


Onda smo otišli napuniti stomačiće. Uživali smo u opuštenoj večeri, upoznavajući se i rušeći zidove one blage nelagode koja je uvijek prisutna kada tek upoznamo nekoga.

 

Kamerni teatar 55, koji je uslijedio nakon večere, je za mene bio doživljaj koji je izmamio par suza radosnica. Bila sam očarana fantastičnim glumcima i glumicama koje sam ranije mogla vidjeti samo na TV-u. Sada su bili samo dva metra udaljeni od mene, igrali su predstavu za mene i prenijeli na mene svaku emociju koju predstava “Sjećaš li se Doli Bel” nosi sa sobom. Za opis tog doživljaja ne mogu baš pronaći prave riječi, nekako čak mislim da je nemoguće opisati kako sam se osjećala, ali ono što mogu reći jeste da takvu sreću dugo nisam osjetila.



 Savršen kraj prvog dana


Sljedeći dan smo otišli na Trebević. Imala sam priliku voziti se žičarom i udisati svjež planinski vazduh i, naravno, uživati u prelijepom pogledu na Sarajevu. Moj najdraži grad. Moj drugi dom.



 Moj najdraži grad, moj drugi dom


Nakon par sati došlo je vrijeme za časove glume koje ja lično nisam čekala sa nekim velikim oduševljenjem. Gluma me nešto naročito nije privlačila da se bavim njome i nekako sam potpuno zatvorena pristupila svemu tome. Međutim, ono što je uslijedilo je totalno suprotno od onoga što sam očekivala. Ta tri sata glume su bila nešto veoma zanimljivo i kreativno. Od nekoga ko je sa negacijom ušao u to sve, izašla sam kao otvorena osoba, obogaćena predivnim iskustvom i naučena mnoštvu novih stvari koje se tiču glume. Adnan i Sanjin su nam pokazali glumu na poseban i opušten način, te i nama dali priliku da zaglumimo. Mogu reći da imam veliko poštovanje prema svakoj osobi koja se bavi ovim poslom. Adnan i Sanjin su uradili odličan posao, te uspjeli kroz tri sata stvoriti osjećaj da se poznajemo godinama.



Predivno iskustvo koje mi je pomoglo da izađem iz svoje komfor zone

 

Treći dan smo imali iznenađenje – Muzej optičkih iluzija, koji nam je, osim super i zanimljivog provoda, poklonio i blagu mučninu od silne iluzije.



 Napokon sam bila veća od Adne



A i postala sam nevjerovatno gipka


Onda smo otišli na nezaobilazne ćevape, to je nešto što se mora pojesti u Sarajevu. Nakon toga je pala lagana šetnja po Baščaršiji, pokušaj topljenja kalorija.



Moja ekipa


Uslijedila je i posjeta SCC-u, kratki shopping, nekako i on je nezaobilazna stanica.

 

Zatim smo teška srca morali krenuti ka autobuskoj stanici. Pozdravili smo se i svi zaželjeli da opet uskoro provedemo vrijeme skupa. U busu je palo par suza zbog rastanka, ali ništa previše jer smo odlučni u tome da damo sve od sebe da se slična druženja ponove u budućnosti. Ovo je bilo iskustvo koje sigurno nećemo zaboraviti!